Piše: Marko Karačić – Kontinuirano mjerenje šećera u krvi je jedini način borbe protiv komplikacija koje uzrokuje ova bolest. A one mogu biti stavične, čak dolazi i do rezanja udova, a sve te komplikacije predstavljaju velike troškove za zdravstveni sustav. One se mogu spriječiti kontinuiranim mjerenjem šećera i dugoročno se stvaraju velike uštede, a korisnicima se uvelike povećava kvaliteta života – govori nam Stapić na početku razgovora. Kontinuirano mjerenje šećera se vrši pomoću senzora koji se postavlja na ruku ili neko drugo debelo meso i čitača koji je manji od mobitela, a koji očitava visinu glukoze u krvi. – Senzor traje oko 14 dana, što znači da imate jedan ubod u 14 dana. U tradicionalnim načinima mjerenja glukoze u krvi dijabetičari se u prste bodu i više od 10 puta dnevno. Senzor košta oko 60 eura, a ista je cijena čitača. Kasnije samo mijenjate senzore, što znači kako je jednome dijabetičaru potrebno oko 250 maraka za senzore mjesečno. Mi u prvom krugu želimo sa djeca u HNŽ-u dobiju besplano ove uređaje i senzore, što znači kako je potrebno oko 250 000 na godišnjoj razini za ovu namjenu. Nitko nas ne može uvjeriti da se taj novac ne može osigurati kroz institucije – poručio je Stapić. Kakav će odgovor institucija biti ostaje da vidimo. Treba napomenuti kako su države u regiji već riješile ovo pitanje, a u Hrvatskoj se ovakvi uređaji nalaze na listi ortopedskih pomagala. Stapić je izrazio nadu kako će i BIH slijediti ovakav primjer, te kako će u budučnosti i odrasti dobiti pravo da imaju ove uređaje kao ortopedsko pomagalo. – Struka će odlučivati tko treba dobiti ovaj uređaj, tko je prioritet i tko od njega može imati najviše koristi. Naše je da pokušati uvjeriti institucije da osiguraju sredstva za ovu namjenu, a struka, odnosno, liječnici neka odluče tko treba dobiti uređaj. Više je proizvođala u opciiji, nama je svejedno koji će biti, samo želimo osigurati dijaberičatima da se lakše nose sa bolešću i da ima dani budu daleko bezbolniji nego je to sada slučaj – zaključio je Stapić.]]>