Piše: Jovana Vučetić Upotreba interneta veoma je osjetljiva jer se na njemu nalazi bezbroj sadržaja koji mogu biti izuzetno korisni ili štetni u zavisnosti od onog ko ih koristi. Zbog toga se sve češće govori i o informacijskoj pismenosti društva, koje je izuzetno značajna za pravilno korišćenje digitalnih sadržaja. Prema mišljenu Borislava Vukojevića, višeg asistenta na Fakultetu političkih nauka u Banja Luci, proces digitalizacije medija možemo posmatrati iz dva ugla: „Kao digitalizaciju kanala za prenos informacija i kao digitalnu informaciju digitalnih medijskih sadržaja.“ Vukojević ističe da je u prvom slučaju važna jer poboljšava kvalitet medijskog kanala i na taj način multiplikuje njegovu propisanu moć, što znači da se prevazilazi ograničenost etera kao prenosnika analognog signala, te dodaje da sa druge strane digitalna transformacija uslovljava da se medijski sadržaji sele u online prostor čineći tako klasične forme nedovoljno atraktivnim. Kada govorimo o konvergenciji medijskih redakcija u BiH Vukojević smatra da ima i pozitivnih primjera. „ Ako pod konvergencijom podrazumijevamo međusobno stapanje različitih medijskih tehnologija, možemo reći da u BIH imamo uspješnih i negativnih primjera. Uspješne konvergencije vidimo na web portalima, koje spajaju prednosti društvenih medija, audio- vizuelne sadržaje, izvještavanje iz minuta u minut itd. Najveći problem je što klasični mediji svoje internetske portale posmatraju kao produženu ruku svog klasičnog medija, a ne kao novu platformu koja treba imati zasebnu uređivačku politiku“. Pojam digitalizacije sa sobom često povlači mnoga pitanja i predrasude. Često se govori o tome kako će proces digitalizacije uticati na smanjenje ljudske radne snage, slabljenje ljudskih veza i kontakata i uopšte nestanak tradicionalnih vrijednosti društva. Kada govorimo o digitalizaciji medija i njihovom uticaju na poziciju tzv. tradicionalnih medija, Vukojević ističe, da ih ona neće ugroziti nego će ih natjerati da se prilagođavaju novim formama i sadržajima. „Za štampu se govori da je ugrožena od pojave radija i televizije, ali vidimo da ona i pored toga opstaje, samo mijenja način funkcionisanja. Svi mediji imaju svoju politiku, jer danas više nije važno imati višemilionsku publiku, jer se tržište posmatra kao fragmentirana javnost“, završava Vukojević. Slično je i kada govorimo i o novinarskom zanatu. Tehnološki razvoj uslovljava promjene u habitusu novinara, tako da se od njih očekuje da budu fleksibilniji i svestraniji, kako bi u ovom poslu opstali i ostali. Novinari su tako danas nerijetko i fotografi, montažeri, kamermani, web dizajneri, što samo po sebi nije loše, jer su sve dodatne vještine dobro došle, ali je problem u tome što se od novinara u BiH očekuje da sve te poslove obavljaju za jako male pare. Osim toga, sa razvojem novih tehnologija uloga novinara u tradicionalnim medijima se mijenja. Naime, kako ističe viši asistent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Vuk Vučetić, novinari i urednici u tradicionalnim medijima su izgubili svoju nekadašnju ulogu gatekeeper-a i sve više postaju tzv gatewatcher-i. Drugim riječima, uloga novinara u ozbiljnim informativnim medijima se sve manje ogleda u tome da kontrolišu protok informacija, već sve više služe za verifikaciju ili svojevrsno „aminovanje“ sadržaja koji su već objavljeni na različitim online platformama. U tom smislu, Vučetić naglašava, da i pored toga što postoji poplava različitih „fake“ sadržaja u online svijetu, obrazovana publika će i dalje tragati za tačnim, vjerodostojnim i pouzdanim informacijama koje se, još uvijek, mogu pronaći u ozbiljnim informativnim medijima. „Informacija je najskuplja roba u 21. vijeku. Ne tako mali broj ljudi i institucija izdvajaju relativno velike količine novca kako bi se pretplatili na brojeve ozbiljnih informativnih društveno političkih listova, a sve u cilju bolje informisanosti. Prema tome ne bih se usudio da donosim konačne zaključke u kontekstu određivanja kursa kojim se kreće novinarska profesija“, pojašnjava Vučetić. Sa snažnim razvojem tehnologije, stiže jedan potpuno novi vid novinarstva. Vučetić objašnjava da je u pitanju data ili podatkovno novinarstvo. „Ova vrsta novinarstva se zove još i kancelarijsko novinarstvo, a ogleda se u tome što novinari više jednostavno ne moraju da izlaze na teren kako bi imali priču. Dovoljno je da se „zarove“ u različite baze podataka koje su dostupne online i da kreiraju svoje tekstove.“ On cijeni, da ovakav pristup novinarskog profesiji može biti pozitivan, ali upozorava da su takođe moguće raznorazne zloupotrebe koje se najčešće ogledaju u tzv. copy/paste ili čoporativnom novinarstvu. Naime, veliki broj popularnih divljih portala (portaloida), odnosno online portala bez jasno prepoznatljive uredničke i vlasničke strukture, preuzimaju i objavljuju veliki broj sadržaja koji su preuzeti ili od agencija ili od drugih portala bez navođenja izvora. Bilo kako bilo, digitalizacija je proces koji je svakako imao kako pozitivnih tako i negativnih uticaja na medije i novinarsku profesiju. Digitalizacija (javnih) medija u BIH je svakako jedna od bitnih stvari u cilju hvatanja koraka na evropskom putu ove države.]]>